Citroen CX
(1974-89)
Kako je 1976 godine Peugeot potpuno preuzeo kontrolu nad Citroenom (PSA), model CX mnogi smatraju posljednjim pravim Citroenom. Ova velika limuzina nije napravila skok u budućnost kao revolucionarni prethodnik DS («žaba»), što s obzirom na razliku od dvadeset godina i daleko brojniju konkurenciju niti ne čudi, ali moderne fluidne linije i drugima nedostižna udobnost ostale su glavne značajke koje su bile sasvim dovoljne da CX u 70-tima bude jedan od najzanimljivijih automobila.
Citroen CX predstavljen je 1974 godine i došao je kao konačni nasljednik vječno avangardnog, ali ipak vizualno zastarjelog DS-a.
Iako se i po pitanju dizajna CX uspoređivao s linijama prethodnika, istina je da se nova Citroenova krstarica dizajnom bazirala na četiri godine ranije predstavljenom i broju manjem modelu GS. Logično jer je potpisnik dizajna kod oba modela bio Robert Opron. No bez obzira na već viđene linije CX je očaravao širokom i niskom siluetom koja je itekako odskakala od klasične trovolumenske linije konkurentnih limuzina.
Posljednji pravi Citroen bio je zaista poseban. Osim karakterističnog, avangardnog vanjskog i «svemirskog» unutarnjeg dizajna poseban je bio i po unaprijeđenom hidropneumatskom podešavajućem ovjesu koji je u kombinaciji sa širokim i mekanim foteljama CX učinio, po mnogim stručnjacima, najudobnijim automobilom na svijetu. Potvrda tomu je bila i kupnja takvog ovjesa od strane Rolls-Roycea i Mercedesa. Da stvar za CX, odnosno njegove kupce bude još bolja, vožnja osim što je podsjećala na lebdenje ili plovidbu mirnim morem, ovjes i inovativan upravljački sustav («DIRAVI» - preuzet sa ekskluzivnog modela SM) osiguravali su i odličnu upravljivost po zavojitim cestama. Sve te kvalitete bile su prepoznate i bez obzira što se između ostalih u konkurenciji nalazio i začetnik nove ere u automobilskoj industriji, VW Golf, CX osvaja titulu europskog automobila godine.
Iako su u fazi razvoja u Citroenu eksperimentirali i s rotacionim motorom (što ih je dodatno bacalo u financijsku krizu), CX je dobio klasični 4-cilindrični benzinac obujma dvije litre (102 KS, 174 km/h), da bi mu se do kraja godine pridružio i 2.2-litraš (112 KS, 180 km/h). Sljedeće godine se predstavlja i karavanska izvedba, za kojom je uslijedila i ambulatna "Prestige"izvedba, vrlo popularna u 80-tima.
Iste godine na produženoj platformi karavana stiže i limuzinska izvedba «Prestige». Međuosovinskim razmakom od preko tri metra mogao se pohvaliti malo koji automobil, baš kao i prostorom za noge na stražnjoj «mesnatoj» klupi. Ova «predsjednička» izvedba je uskoro zbog još većeg komfora dobila nešto povišeniju liniju krova. Zaista, s ovom izvedbom mogli su se mjeriti tek višestruko skuplji «konzervativni» Rollsi i produljeni Mercedesi.
Godine 1976 u ponudi je i 2.2-litreni dizelski agregat, dvije godine kasnije nasljeđuje ga 2.5-litraš koji je godinama predstavljao najprodavaniji model, a od 1984 u ponudu se uključuje i turbo izvedba istoga dizelaša (128 KS, 195 km/h). U to vrijeme nije bilo brže dizelske limuzine.
Uz dizelske, s godinama su se mijenjali i benzinski agregati (2.0, 2.2, 2.4, 2.5, 2.5T). CX je zbog svojih vrhunskih voznih osobina mogao zadovoljiti gotovo svaki sloj vozača, od onih koji su željeli uživati u laganom krstarenju ne osjećajući grbe i rupe na cestama do onih koji su osim toga tražili i dozu sportskog štiha (CX 25 GTi Turbo iz 1984 godine – 167 KS, 8 sek. do 100 km/h, 220 km/h).
Nazivi CX-a su bili Pallas za osnovnu i GTi za sportsku izvedbu dok su se izvedbe s produljenim međuosovinskim razmakom zvale Prestige (benzinski motori), odnosno Limousine (dizelski motori).
Jasno, uz sve kvalitete i prednosti CX je imao i svojih loših strana koje su dovele do toga da je automobil između ostaloga postao poznat i po skupom održavanju. Ironično, problem nije bio u naprednoj tehnologiji, već u dijelovima koji su jednostavno morali biti pouzdani, ali nisu. (lim osjetljiv na hrđu, klimava vrata, kvarljivi starter motora, jednostavna elektronika, ...).
Tako se Citroen CX dobro snalazio na tržištu do 1980 godine kada se prodaja osjetno smanjila, pa Francuzi za 1981 godinu pripremaju dorađeni model. Time su donekle poboljšali antikorozivnu zaštitu, opcionalni poluautomatski mjenjač (C-Matic) je zamijenjen 3-stupanjskim automatskim, dok je vizualnih promjena bilo uglavnom u interijeru (u povijest je otišla karakteristična okrugla pepeljara koja se nalazila na vrhu središnjeg grebena (!)). Nešto veće promjene stigle su tek krajem 1985 godine kada Citroen predstavlja obnovljenu drugu seriju CX-a.
Crni, masivniji, plastični branici bili su jedina veća novost što se vanjskog dizajna tiče, dok je armaturna ploča prošla drastičniju promjenu.
Uz pomoć video-spota Grace Jones («Slave to the Rhythm») Citroen je po posljednji put pokušao privući kupce. Reklama je bila uspješna i CX, pogotovo turbo-dizelska izvedba, uspjeva preživjeti još koju godinu na tržištu.
Iako se još u prvoj polovini 80-tih vidjelo da CX treba zamjenu u Citroenu su bili nemoćni jer je takvu odluku mogao donijeti samo vlasnik, Peugeot. Tako je CX na proizvodnim trakama ostao sve do 1989 godine (karavan do 1991.). O kretanju proizvodnje, odnosno popularnosti CX-a dovoljno govori i podatak kako je od ukupno milijun primjeraka u petnaest godina njih gotovo 600.000 proizvedeno u prvih pet godina. Napokon dočekani nasljednik XM (1989.) nastavio je tradiciju Citroenovih velikih limuzina, ali to je već druga priča.
Bez obzira na visoke troškove održavanja CX je bio i ostao jedan od najposebnijih velikih limuzina iz druge polovice 20-tog stoljeća.
(1974-89)
Kako je 1976 godine Peugeot potpuno preuzeo kontrolu nad Citroenom (PSA), model CX mnogi smatraju posljednjim pravim Citroenom. Ova velika limuzina nije napravila skok u budućnost kao revolucionarni prethodnik DS («žaba»), što s obzirom na razliku od dvadeset godina i daleko brojniju konkurenciju niti ne čudi, ali moderne fluidne linije i drugima nedostižna udobnost ostale su glavne značajke koje su bile sasvim dovoljne da CX u 70-tima bude jedan od najzanimljivijih automobila.
Citroen CX predstavljen je 1974 godine i došao je kao konačni nasljednik vječno avangardnog, ali ipak vizualno zastarjelog DS-a.
Iako se i po pitanju dizajna CX uspoređivao s linijama prethodnika, istina je da se nova Citroenova krstarica dizajnom bazirala na četiri godine ranije predstavljenom i broju manjem modelu GS. Logično jer je potpisnik dizajna kod oba modela bio Robert Opron. No bez obzira na već viđene linije CX je očaravao širokom i niskom siluetom koja je itekako odskakala od klasične trovolumenske linije konkurentnih limuzina.
Posljednji pravi Citroen bio je zaista poseban. Osim karakterističnog, avangardnog vanjskog i «svemirskog» unutarnjeg dizajna poseban je bio i po unaprijeđenom hidropneumatskom podešavajućem ovjesu koji je u kombinaciji sa širokim i mekanim foteljama CX učinio, po mnogim stručnjacima, najudobnijim automobilom na svijetu. Potvrda tomu je bila i kupnja takvog ovjesa od strane Rolls-Roycea i Mercedesa. Da stvar za CX, odnosno njegove kupce bude još bolja, vožnja osim što je podsjećala na lebdenje ili plovidbu mirnim morem, ovjes i inovativan upravljački sustav («DIRAVI» - preuzet sa ekskluzivnog modela SM) osiguravali su i odličnu upravljivost po zavojitim cestama. Sve te kvalitete bile su prepoznate i bez obzira što se između ostalih u konkurenciji nalazio i začetnik nove ere u automobilskoj industriji, VW Golf, CX osvaja titulu europskog automobila godine.
Iako su u fazi razvoja u Citroenu eksperimentirali i s rotacionim motorom (što ih je dodatno bacalo u financijsku krizu), CX je dobio klasični 4-cilindrični benzinac obujma dvije litre (102 KS, 174 km/h), da bi mu se do kraja godine pridružio i 2.2-litraš (112 KS, 180 km/h). Sljedeće godine se predstavlja i karavanska izvedba, za kojom je uslijedila i ambulatna "Prestige"izvedba, vrlo popularna u 80-tima.
Iste godine na produženoj platformi karavana stiže i limuzinska izvedba «Prestige». Međuosovinskim razmakom od preko tri metra mogao se pohvaliti malo koji automobil, baš kao i prostorom za noge na stražnjoj «mesnatoj» klupi. Ova «predsjednička» izvedba je uskoro zbog još većeg komfora dobila nešto povišeniju liniju krova. Zaista, s ovom izvedbom mogli su se mjeriti tek višestruko skuplji «konzervativni» Rollsi i produljeni Mercedesi.
Godine 1976 u ponudi je i 2.2-litreni dizelski agregat, dvije godine kasnije nasljeđuje ga 2.5-litraš koji je godinama predstavljao najprodavaniji model, a od 1984 u ponudu se uključuje i turbo izvedba istoga dizelaša (128 KS, 195 km/h). U to vrijeme nije bilo brže dizelske limuzine.
Uz dizelske, s godinama su se mijenjali i benzinski agregati (2.0, 2.2, 2.4, 2.5, 2.5T). CX je zbog svojih vrhunskih voznih osobina mogao zadovoljiti gotovo svaki sloj vozača, od onih koji su željeli uživati u laganom krstarenju ne osjećajući grbe i rupe na cestama do onih koji su osim toga tražili i dozu sportskog štiha (CX 25 GTi Turbo iz 1984 godine – 167 KS, 8 sek. do 100 km/h, 220 km/h).
Nazivi CX-a su bili Pallas za osnovnu i GTi za sportsku izvedbu dok su se izvedbe s produljenim međuosovinskim razmakom zvale Prestige (benzinski motori), odnosno Limousine (dizelski motori).
Jasno, uz sve kvalitete i prednosti CX je imao i svojih loših strana koje su dovele do toga da je automobil između ostaloga postao poznat i po skupom održavanju. Ironično, problem nije bio u naprednoj tehnologiji, već u dijelovima koji su jednostavno morali biti pouzdani, ali nisu. (lim osjetljiv na hrđu, klimava vrata, kvarljivi starter motora, jednostavna elektronika, ...).
Tako se Citroen CX dobro snalazio na tržištu do 1980 godine kada se prodaja osjetno smanjila, pa Francuzi za 1981 godinu pripremaju dorađeni model. Time su donekle poboljšali antikorozivnu zaštitu, opcionalni poluautomatski mjenjač (C-Matic) je zamijenjen 3-stupanjskim automatskim, dok je vizualnih promjena bilo uglavnom u interijeru (u povijest je otišla karakteristična okrugla pepeljara koja se nalazila na vrhu središnjeg grebena (!)). Nešto veće promjene stigle su tek krajem 1985 godine kada Citroen predstavlja obnovljenu drugu seriju CX-a.
Crni, masivniji, plastični branici bili su jedina veća novost što se vanjskog dizajna tiče, dok je armaturna ploča prošla drastičniju promjenu.
Uz pomoć video-spota Grace Jones («Slave to the Rhythm») Citroen je po posljednji put pokušao privući kupce. Reklama je bila uspješna i CX, pogotovo turbo-dizelska izvedba, uspjeva preživjeti još koju godinu na tržištu.
Iako se još u prvoj polovini 80-tih vidjelo da CX treba zamjenu u Citroenu su bili nemoćni jer je takvu odluku mogao donijeti samo vlasnik, Peugeot. Tako je CX na proizvodnim trakama ostao sve do 1989 godine (karavan do 1991.). O kretanju proizvodnje, odnosno popularnosti CX-a dovoljno govori i podatak kako je od ukupno milijun primjeraka u petnaest godina njih gotovo 600.000 proizvedeno u prvih pet godina. Napokon dočekani nasljednik XM (1989.) nastavio je tradiciju Citroenovih velikih limuzina, ali to je već druga priča.
Bez obzira na visoke troškove održavanja CX je bio i ostao jedan od najposebnijih velikih limuzina iz druge polovice 20-tog stoljeća.
