prestrašno
pretužan sam
doživio sam ga kao osebujnog čovjeka ljubitelja citroena
nisam imao priliku s njim puno pričati (1 u west gate-u se našlo par nas)
kad kažem osebujan mislim na njegov brk, njegov ami, njegov vragolast osmjeh, njegovo pisanje na forumu koje je bilo ustvari bezvremensko, potkrijepljeno činjenicama iz prošlosti
sječam se kad je htio otići s foruma, pa srećom nije
imam osjećaj da je bio čovjek starog kova, drukčijih manira od nas mlađih, onakav kakvih je danas sve manje
kažem, nisam ga poznavao, ali onako na prvu, s foruma, takvog ga se sjećam
baš zato sam i tužan
sućut njegovoj obitelji