Stvari su ponekad i ovako interpretirane:
Ako se auto kvari, to ili je normalno pa je vlasnik blesav jer ne uviđa da se auto zapravo ne kvari, ili je vlasnik sam pokvario nešto.
Ili da skratim gornju rečenicu, ako ti auto radi dobro, to je normalno, ako ti ne radi dobro, sam si si kriv.
Jasno, ako se Citroen kvari, to je zato što francuski auti ne valjaju.
A tema?
Niti znam išta o kupcu, niti o prodavaču, niti o automobilu, niti o tom slučaju.
No, iz iskustva znam da je jako teško obraniti se od laži. U najboljem slučaju sve ostaje na komentaru "gdje ima dima ima i vatre", čime si tobože mudri "poncije pilati" osiguraju miran san. Lažljivac je dobio što je htio, a nepravedno optužen... njegov san nikog ne zanima.
Nije lako biti optimist neki put.
U mom jednom takvom slučaju sud je dobro procijenio i prepoznao laž i dobio sam puno zadovoljstvo radom našeg suda, jedino ne znam zašto je to sve trajalo tako beskonačno dugo, a bila je riječ o vrlo lako dokazivoj laži, što je na kraju i utvrđeno. Da li je uvijek tako dobra sudska procjena, ne znam.
Nadam se ipak pravednom ishodu i slučaja sa Range Roverom.
A kako i kome nadoknaditi više od šest mjeseci muke na relaciji automobil, kupac, prodavač, to ne znam.