GORIVO Od poskupljenja koristi imaju i Mađari
Molak: Nafta u Hrvatskoj poskupljuje isključivo zbog punjenja proračuna
U Hrvatskoj su naftni derivati poskupjeli iako je cijena nafte u proteklom jednogodišnjem razdoblju bila u padu. Naftni derivati poskupjeli su isključivo zbog potrebe izdašnijeg punjenja proračuna, tvrdi predsjednik MIRaH-a Branimir Molak
Svjedoci smo jednotjednih korekcija cijene naftnih derivata. Posljednja je dala naslutiti da je »samo nebo granica«, a država je najavila »stati u obranu« tek kada cijena dosegne 12 kuna po litri najprodavanijega goriva. Dajući svoje prognoze za sljedeće ovogodišnje kvartale, neki stručnjaci spominju i cijenu od 20 kuna i pri tome nude matematičke izračune koje malo tko razumije. Spominju pritom cijenu barela nafte na svjetskoj razini te političko-ratna događanja u zemljama koje su velike izvoznice crnog zlata. Rijetki su stručnjaci koji nude drukčije viđenje naftne priče, posebice njezine cijene.
»U Hrvatskoj su naftni derivati poskupjeli iako je cijena nafte u proteklom jednogodišnjem razdoblju bila u padu. Naftni derivati poskupjeli su isključivo zbog potrebe izdašnijeg punjenja proračuna, a od poskupljenja koristi imaju i Mađari koji upravljaju Inom«, tvrdi to za Vjesnik doktor tehničkih i magistar prirodnih znanosti Branimir Molak, predsjednik Međunarodnog instituta za razvitak Hrvatske (MIRaH).
U posljednjih godinu dana (od 20. veljače 2011. do 20. veljače 2012.) u svijetu je prisutan trend snižavanja cijene nafte, a kod nas su cijene naftnih derivata u tom razdoblju osjetno porasle. »Nije mi poznato otkud Mol-Ina nabavlja naftu za rafinerije, ali je vjerojatno da je kupuje, kao i najveći dio europskih zemalja, iz Ruske Federacije. Nije mi poznato ni po kojoj cijeni je kupuje, ali cijena koja se odnosi na osnovnu sirovinu nije ni važna za određivanje cijene naftnih derivata. Naime, u formuli za određivanje cijene derivata uopće nema nafte kao osnovne sirovine. Cijena nafte spominje se samo prilikom poskupljenja naftnih derivata u Hrvatskoj, i to tako da se navodi njezina netočna cijena u svijetu«, tvrdi Vjesnikov sugovornik.
Sarkastično kaže da je izumitelj formule po kojoj se određuje cijena naftnih derivata zaslužio svjetsku nagradu za manipulaciju. Kategorički tvrdi da je cijena naftnih derivata u Hrvatskoj posve neovisna o cijeni osnovne sirovine - nafte. Podsjeća da se jedan naš političar koji je bio odgovoran za gospodarstvo prije nekoliko godina gotovo polomio tumačeći da je cijena naftnih derivata povećana zbog poskupljenja nafte na svjetskom tržištu.
Èinjenica je da su cijene nafte prije tri godine bile i do 50 posto više nego što su danas, a cijene derivata u Hrvatskoj nisu bile nikada tako visoke kao što su sada. Uz današnje cijene nafte trošak nafte u jednoj litri naftnih derivata iznosi 3 do 3,5 kune po litri. Zanimljivo bi bilo znati, pita se Molak, kome sve odlazi ostatak od cijene, te zaključuje kako očito netko dobro zarađuje.
Hrvati plaćaju višu cijenu benzina od, na primjer, Amerikanaca. Cijena najkvalitetnijeg benzina u SAD-u u 2011. iznosila je, naime, 4,61 američkih dolara po galonu ili 6,3 kune po litri. I u SAD-u je u cijeni benzina, kao što je to slučaj i u Hrvatskoj, sadržan trošak nafte, prerada, distribucija i prodaja, kao i porez državi, a cijena je ipak znatno niža.
Dio stručnjaka svojim izjavama u medijima uporno plaši javnost da će nafta uskoro premašiti 200 američkih dolara po barelu, pa se zbog toga već sada podižu cijene u Hrvatskoj, što je, smatra Molak, 'šupalj' argument za poskupljenje. Na isti su se način, uspoređuje, obrazlagalo povišenje cijena uoči nemira u Libiji iako cijena nafte ni tada nije bila porasla. Sigurno je, tvrdi Molak, da će nafta u svijetu jednom poskupjeti, a to će se dogoditi zbog njezine sve teže dostupnosti u sve udaljenijim područjima svijeta i crpljenju na sve većim dubinama. Proizvodna cijena će rasti, a prodajna će ovisiti o spekulacijama zemalja koje raspolažu tom vrijednom sirovinom. Slično je i s plinom. Na primjer, proizvodna cijena plina iz hrvatskog dijela Jadrana (polje Ivana) je 11 do 12 puta niža od cijene plina koju plaćaju kućanstva u Hrvatskoj, ali ni to kao da nije dovoljno pa ga uvijek iznova poskupljuju.
U prilog tezi da nema razloga za poskupljenjem naftnih derivata u Hrvatskoj, navodi Molak, govore rezerve nafte koje su na svjetskoj razini u porastu. Europa danas više od 50 posto svojih potreba za naftom namiruje iz Ruske Federacije. Glavni opskrbljivač SAD-a su Kanada i Venecuela, dok udio Irana u proizvodnji nafte zemalja Perzijskog zaljeva čini tek oko šestine. Japan, Kina i Indija, dakle veliki potrošači, naftom se najviše opskrbljuju iz zemalja Zaljeva.
»Hrvatska godišnje troši oko pet milijuna tona nafte, a proizvodi tek oko 500.000 tona (neslužbeni podaci za 2011.). Ili - godišnja proizvodnja u stalnom je padu za više od 3 milijuna tona u odnosu na vrijeme prije rata.
Omjer rezervi i proizvodnje nafte različit je u različitim područjima u svijetu i stalno se mijenja. Posljednjih godina osjetno su porasle rezerve nafte južne i središnje Amerike (Venecuela), a porasle su i rezerve nekonvencionalne nafte (iz škriljevca) u Kanadi«, kaže Molak.
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=88D30BA6-6566-4BF5-95D0-7D4131659C01