Ode se odma cijev isuče, pa ko je luđi, trepne.
Kao u Istanbulu.
Tamo sam imao slično iskustvo. Bio nekoliko dana odlučio uzeti rent-a-car. Misleć, ugodnije je tako nego taxijem. Na nekom od semafora, dum-bum. I vidim iza lika diže ruke iznad glave, mlatara po zraku... Ni dan danas ne znam jesam li ja pustio kočnicu blejeći u GPS ili se lik zabio u mene. Po udarcu, rekao bih prije ovo drugo. Čim je shvatio da sam stranac, odmah: "no polis, money only", a štete nigdje. Velim: "no money, police only!", izvadi lik mobitel i za deset minuta nađem se u okruženju raznih ljudi. Jedan ušao u auto, uzeo mi ključeve iz brave. Klizi situacija u eskalaciju i pokušavam smiriti situaciju, a oni viču, engleski ne govore. Sreća, kao naručena, iz suprotnog smjera stiže neki kombi s rotirkama. Pomislio policija, mahnem, kobi staje. Nije policija, privatni zaštitari. Slučajno tuda prolazili. Čovjek spušta prozor, pita što je bilo i sreća govori engleski. Izašla sva trojica. Svaki pištolj oko pasa ima.
Nešto im rekli, družina nešto demonstrirala, ali su ipak vratili ključeve i u tišini se skupili. Na kraju pitam jednog od ove trojice što se to dogodilo. On nagađa da je ovaj iza mene vidio naljepnicu od rent-a-car- firme, pa pokušao iskamčti na prepad.
Istanbul je prekrasan, ali više ne bih vozio tamo. Ne zbog ovog incidenta, nego jer je preveliki stres.
Taxi zlata vrijedi.