vidim da ima podjeljenih misljenja.
konkretan vlasnik c3 sam zadnjih recimo mjesec dana, makar je automobil od kako je kupljen u obitelji, ali eto sada je postao konkretno moj (i vidi cuda novi automobil u obitelji nije citroen
)
pricamo o 1.4 benzincu iz 2005-e, 110kkm.
srecom s njime nije bilo problema kakvih sam imao prilike procitati, dapace osim redovitih servisa mislim da je bio samo jedan kvar (i to je bila neka sitnica) prakticki tjedan dana nakon sto je automobil kupljen.
makar vjerujem da cu kada se automobil pocne kvariti (odnosno nadoknadjivati do sada propusteno) plakati...
ono sto me najvise smeta je potrosnja goriva, jednostavno mi nije jasno po kojoj matematici taj mali isprdak od automobila ima drskosti trositi 9-10 litara?
ok da ima jaki motor, ali taj motor/auto je trom, dodate gas... i nista se ne dogadja, a onda kojih sekundu i pol kasnije (kada vam vise nije potrebno), automobil naglo krene naprijed.
1.4... jaca verzija... ako je ovo jaca verzija pitam se na sto slici slabija, vjerojatno se tu i tamo treba izaci iz automobila i pogurati...
uz to mi nije jasno zbog cega automobil ima tonu? zasto je toliko tezak, sigurno ne zbog kvalitetne plastike u njemu (koja zasluzuje svoj odlomak).
straznja klupa je prica za sebe u koju se ukoliko imate vise od 170 cm i ne trenirate jogu jednostavno ne uklapate.
automobil nije niti pretjerano lijep, takav sav zaobljen mi s obzirom da je crn izgleda kao zohar, ali dobro mozda to zvuci pregrubo tako da cu se ipak zaustaviti na tome da izgleda kao bubamara s posebnim potrebama.
dizajnerske odluke kako izvana, pa tako i iznutra mi jednostavno nisu jasne, kokretno zaobljeni prednji stupovi koji su tu kako bi vas (s obzirom da je od njih nemoguce vidjeti pjesaka) spremili u zatvor.
znam da cete reci da se na to priviknes, istina je, priviknes se, ali ljudi se ne bi trebali privikavati na takve nebuloze, narocito u jednom "malom gradskom automobilu" za koji se podrazumjeva da ce stalno biti u blizini pjesaka.
pa imamo i unutarnji oblik vrata, gdje s laktom? kada ga stavite kroz otvoreni prozor, previsoko je i osjecaj nije ugodan, kada ga stavite na izbocinu koja je (valjda) predvidjena za njega, s nje zbog nagnutosti klizi.
mala napomena: koketiram s 190 (makar nemam toilko) tako da se uklapam u prosjek i nisam osoba sa specifirnim prohtjevima po pitanju gradje.
ne smijem zaboraviti niti displej i onaj odvratni narandjasti pravokutnik koji mi po noci bljesti u lice, cemu i zasto?!
sto je falilo lijepim i jos bitnije pouzdanim analognim pokazivacima?!
ne znam trebam li komentirati nedostatak pretinaca i mjesta za stavljanje stvari (utore u vratima koji samo smetaju ne ubrajam u funkcionalne pretince).
servo je takodjer prica za sebe, u cemu je bio problem staviti servo srednje mekoce/tvrdoce koji bi imao isti otpor prilikom svih brzina, progresivni servo (ovo je opcenita tvrdnja, ali se tice i c3-a) je zlocin protiv covjecnosti.
citroeni su na glasu kao vrlo ugodni automobili... bila bi laz tvrditi da je neugodan, ali ne vidim niti po cemu je posebno ugodan.
secer na kraju... gumbi za otvaranje prozora.
od cirka pedesetak automobila u kojima sam se u zivotu vozio ovaj automobil (ukljucujuci i druge iz serije) ima najgluplje smjestene gumbe za otvaranje prozora ikad i igdje.
to je djelo ili idiota, ili sotone ovisno kako gledate na to.
dakle zamisao je da se prilikom voznje morate kriviti i kopati oko mjenjaca kako bi prilagodili prozor... ili jos gore da to mora raditi i suvozac, nevjerojatno, stvarno mi nije jasno gdje je bio mozak ljudima koji su to zamislili.
kako se izmedju ostalog bavim i kreativnim poslom s vremena an vrijeme mi znaju doci ljudi s upitnim "originalnim" idejama, na koje im ponekada moram odgovoriti sa "ali postoji razlog zasto nitko drugi nije to tako napravio", netko je trebao tu recenicu reci i ljudima iz citroena.
polako dolazimo do plastike u automobilu, spominjao sam da sam se vozio u dovojno velikom broju automobila (u kojem su inace i "peglica" i stojadin i yugo) da stekem statisticki dojam o tome kako to inace izgleda i ovo je automobil s najjadnijom, najskripavijom, najnedoradjenijom i najnekvalitetnijom plastikom s kojim sam se ikada susreo.
sto god u tom automobilu dotaknete - skripi, svaki put kada zatvaram vrata razmisljam hoce li mi bas ovaj put rucka za to predvidjena ostati u ruci.
.
.
.
.
ne da mi se vise, makar bih mogao ovako do sutra.
cisto da preduhitrim predvidljiv dio publike: ne, necu ga prodati, iz razloga sto bih vise izgubio nego sto bih dobio, ali da sam sretan zbog toga sto cu ga sljedecih nekoliko godina koristiti - nisam.